Edukacija

EDUKACIJA STRUČNJAKA

ZAPOSLENIH U USTANOVAMA SOCIJALNE SKRBI

U ORGANIZACIJI CENTRA ZA SOCIJALNU SKRB ZLATAR BISTRICA

 

Povodom obilježavanja Međunarodnog dana starijih osoba (1.10.2022.) te Međunarodnog dana međusobnog pomaganja (26.10.2022.) u organizaciji Centra za socijalnu skrb Zlatar Bistrica dana 26. listopada 2022. godine u prostoru Galerije izvorne umjetnosti Zlatar, Zagrebačka ulica 3, Zlatar, održana je stručna edukacija na tribinama. Edukacija je bila namijenjena stručnjacima zaposlenim u ustanovama socijalne skrbi,  socijalnim radnicima, psiholozima, socijalnim pedagozima, pravnicima, medicinskim sestrama te stručnjacima drugih profesija. 

 

Prvo predavanje pod nazivom ”Izazovi Covid pandemije iz perspektive osoba starije životne dobi koje žive u samačkim kućanstvima” održala je Natalija Čaćko, mag.act.soc. iz Centra za socijalnu skrb Zlatar Bistrica. Imenovana je upoznala prisutne s rezultatima svojeg kvalitativnog istraživanja čiji je cilj bio dobiti uvid u svakodnevni život osoba starije životne dobi koje žive u samačkim kućanstvima za vrijeme Covid pandemije. Iako je Covid pandemija utjecala na sve dobne skupine, starije se osobe smatraju posebno rizičnom populacijom koja zahtijeva veću zaštitu. Pod promjenama koje su osobe starije životne dobi koje žive u samačkim kućanstvima doživjele za vrijeme pandemije su promjene u financijskim prilikama, fizičkom zdravlju, psihičkom zdravlju, socijalnim odnosima i dnevnim aktivnostima. Čimbenici koji su doprinijeli prilagodbi na Covid pandemiju osobama starije životne dobi koje žive u samačkim kućanstvima su prethodno životno iskustvo, religioznost te socijalna podrška. Uz dobivene rezultate, ova se pandemija može smatrati prilikom za učenje gdje starije osobe mogu povećati svoju sposobnost suočavanja s budućim izazovima.

 

Drugo predavanje pod nazivom ”Uloga socijalnog radnika u palijativnoj skrbi” održala je Miljenka Šimec, mag.soc.rada, iz Službe za produženo liječenje i palijativnu skrb Novi Marof Opće bolnice Varaždin. Imenovana je govorila o ulozi socijalnog radnika kao člana multidisciplinarnog bolničkog palijativnog tima koji svojim individualiziranim i holističkim pristupom prema bolesniku, u simbiozi s drugim stručnjacima, procjenjuje, inicira, koordinira i realizira post hospitalno zbrinjavanje bolesnika. Prikazala je svoj profesionalni rad u kojem se susreće s potrebom i problematikom zbrinjavanja velikog broja bolesnika, kroničarima u terminalnoj fazi bolesti i visoke životne dobi, među kojima se nalaze i brojni bolesnici s neurokognitivnim poremećajima s kojima je komunikacija značajno otežana. U praksi primjećuje da se obitelji suočavaju sa sve težim zbrinjavanjem bolesnika unutar vlastite obitelji, bez adekvatnih usluga u zajednici i nedostatkom kvalitetnih smještajnih kapaciteta, a posljedice tih nedostataka i bolesti su izazovi koji nas čekaju.

 

Cjeloživotno učenje danas je nezaobilazno u svim područjima rada, a posebice čini okosnicu u unapređenju rada u sustavu socijalne skrbi. U ovom izuzetno izazovnom vremenu u kojem živimo svima nama od velike je važnosti pružanje podrške i pomoći u savladavanju prepreka s kojima se možda nikada prije nismo sreli, a najbolji put prema tome je osuvremenjivanje i jačanje naših osobnih i profesionalnih kapaciteta kako bi kao stručnjaci ojačali, postali što kompetentniji i samim time uspješniji u prevladavanju kriznih situacija, promicanju promjena, osnaživanju korisnika u samostalnom zadovoljavanju životnih potreba te njihovom aktivnom uključivanju u život zajednice.

 

Veliko hvala svima koji su pridonijeli organizaciji  i održavanju edukacije.

 

 

This entry was posted in Nekategorizirano. Bookmark the permalink.